понедељак, 8. децембар 2014.

Matičar


Rastali smo se i život se nastavio. Ni prvi, ni poslednji put. Bilo pa prošlo,bože moj. Kad sam posle godinu dana saznao da se uskoro udaje, ubeđivao sam sebe da mi je drago zbog nje.
Kad sam je video u sali za venčanja, trebalo mi je nekoliko trenutaka da se saberem. Zašto je izabrala da se ovde venča? Da li je znala da ću ih ja venčati?
Smeškom sam pokušavao da prikrijem haos u kom sam bio. Ruke su mi se tresle, usta su mi bila suva.
Kad je izgovorila: ''Da'', izletelo mi je : ''Nije valjda?'' i svi su prasnuli u smeh.  Osim nje i mladoženje, naravno.
A ja? Poželeo sam da propadnem u zemlju. Pošto nisam propao, rekao sam: ''Možete poljubiti mladu'' ...

Нема коментара:

Постави коментар